Nova studija objavljena u časopisu Diabetes Care pokazuje da uzimanje agonista GLP-1 receptora — skupine lijekova za snižavanje glukoze za dijabetes tipa 2 — može povećati rizik od raka štitnjače ako se uzima dulje od godinu dana.
Agonisti GLP-1 receptora prilično su nova skupina lijekova za dijabetes koji djeluju oponašajući hormon koji nedostaje kod osoba s dijabetesom tipa 2. Učinci djelovanja ovog hormona, glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1), uključuju usporavanje pražnjenja želuca, te smanjuju izlučivanje glukagona iz jetre, a povećavaju izlučivanje inzulina iz gušterače. Postoje dokazi da se agonisti GLP-1 receptora ne propisuju toliko često koliko bi trebali biti, vjerojatno zbog cijene tih lijekova u usporedbi s alternativama. Ovi lijekovi povezani su s brojnim zdravstvenim dobrobitima osim njihovog učinka na glukozu u krvi, uključujući smanjeni rizik od smrti kod osoba s bolestima bubrega, kardiovaskularne dobrobiti, smanjeni rizik od glaukoma i čak manje napadaja astme kod ljudi s astmom.
Kako biste primali najnovije vijesti o dijabetesu, strategije upravljanja glukozom u krvi, savjete o prehrani, zdrave recepte i još mnogo toga izravno u svoju pristiglu poštu, prijavite se za naše besplatne biltene!
U najnovijoj studiji istraživači su upotrijebili francuski nacionalni zdravstveni registar kako bi pogledali zdravstvene ishode osoba s dijabetesom tipa 2 koje su liječene lijekovima za dijabetes druge linije (obično uz metformin) između 2006. i 2018. Kako bi se ispitali mogući učinci povezani s Konkretno, usporedili su 2.562 osobe koje su razvile rak štitnjače s 45.184 osobe koje nisu – uspoređujući te skupine na temelju dobi, spola i trajanja dijabetesa. Istraživači su bili zainteresirani za proučavanje raka štitnjače jer su prethodne studije — većinom manje — sugerirale da agonisti GLP-1 receptora imaju specifične učinke na štitnjaču koji bi mogli pridonijeti raku štitnjače.
Dugotrajna uporaba agonista GLP-1 receptora povezana je s povećanim rizikom od raka štitnjače u studiji
Kao što je navedeno u članku o studiji u Healiu, 12% sudionika s rakom štitnjače koristilo je agoniste GLP-1 receptora, u usporedbi s 9,6% sudionika koji nisu razvili rak štitnjače. Preko 80% ljudi koji su koristili agoniste GLP-1 receptora uzimali su liraglutid. Istraživači su izračunali da trenutni korisnici agonista GLP-1 receptora imaju 46% veću vjerojatnost da će razviti rak štitnjače od onih koji trenutno ne uzimaju jedan od ovih lijekova, a da su oni koji su uzimali GLP-1 receptor agonist jednu do tri godine bili 58 % veću vjerojatnost za razvoj raka štitnjače. imaju veću vjerojatnost da će razviti rak štitnjače od onih koji ih ne koriste. Oni koji su uzimali agonist GLP-1 receptora dulje od tri godine imali su 36% veći rizik od razvoja raka štitnjače.
Istraživači su također otkrili da su sudionici koji su uzimali DPP-4 inhibitor — drugu skupinu lijekova za snižavanje glukoze — dulje od tri godine imali 19 posto veću vjerojatnost da će razviti rak štitnjače nego oni koji ga nisu koristili. Nisu uočene nikakve druge veze s rakom štitnjače — među trenutnim korisnicima ovih lijekova ili onima koji su ih uzimali manje od tri godine — za ovu klasu lijekova.
Autori su zaključili da ljude s dijabetesom koji uzimaju agonist GLP-1 receptora treba pomno pratiti zbog znakova raka štitnjače, osobito ako se također smatra da imaju povećani rizik od raka štitnjače na temelju drugih čimbenika. No odbacili su široko rasprostranjenu preporuku protiv propisivanja ili uzimanja agonista GLP-1 receptora, sugerirajući da rizik od raka štitnjače treba razmotriti u širem kontekstu rizika i dobrobiti ovih lijekova.
Želite li saznati više o održavanju zdrave štitnjače? Pročitajte “Dijabetes i bolesti štitnjače”, “Prehrana za zdravlje štitnjače” i “Poremećaji štitnjače i dijabetes”.
Živjeti s dijabetesom tipa 2? Provjerite naš besplatni e-tečaj tipa 2!
