Pridržavam se keto dijete.

Osim ako netko ne stavi pomfrit ispred mene.

Ili češanj češnjaka, tost s parmezanom.

Ili kolutove luka.

ili pileće trakice.

Ili… shvatili ste.

Na Ketou ću svoj tanjur napuniti keljom, špinatom, tikvicama, nekoliko tvrdo kuhanih jaja (koja su jednostavno loša) i malo blanširanih badema (također na popisu loših). Zatim sam stavio malo maslinovog ulja na sve te gluposti. Jak! Zašto jednostavno ne posisam vlat otrovnog bršljana i nazovem to dobrim? Ista razlika.

Suočimo se. Disciplina je ipak težak posao i to je čarobni umak koji nam pomaže da stignemo tamo gdje želimo biti. Na koledžu sam bila jedna od najdiscipliniranih djevojaka u sestrinstvu. Kad bi mnogi moji prijatelji bježali s nastave kako bi se družili u pubu i igrali Pitch, ja bih bjesomučno črčkao, postavljao pitanja i razmišljao o mogućim ispitnim pitanjima. Igrate karte umjesto da ste na nastavi? Nije na mom radaru.

Uvijek sam bio discipliniran zaposlenik. Dođi ranije. Radite više nego što je potrebno. Nosi posao sa mnom kući. Moja majka nikada nije propovijedala ovu poruku, ali ju je sigurno dokazala, pa joj, kao i bratu i meni, priznajem kako se smatramo odgovornima.

Na čudan način, to što sam discipliniran omogućuje mi da poduzmem korake da se poboljšam… da se osjećam kao da kontroliram svoju budućnost. To znači nikada ne odustati. Pablo Casals smatran je najvećim violončelistom svih vremena. Kada je imao 95 godina, pitali su ga zašto i dalje vježba šest sati dnevno. Odgovorio je: “Zato što mislim da napredujem.” Naravno, nije gladovao na Ketou, tako da ova usporedba definitivno ne bi uspjela.

Cilj kršćanske discipline je obučiti svoje tijelo, dušu i duh na putu pobožnosti. 1. Korinćanima 13:10 podsjetnik je da me čeka pomoćnik koji me podržava u mojim prehrambenim navikama. Niste bili svladani iskustvom nepoznatim čovjeku. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, ali s iskušenjem će vam dati i put za bijeg, tako da ga možete podnijeti. U mom slučaju, mogu zamijeniti riječ “strast” riječju “iskušenje” i utješiti se da je ovo bitka koju mogu dobiti.

Moj problem je što nikada nisam sreo nezdravu hranu koju nisam volio. I da, znam da svoju vjeru trebam staviti tamo gdje je moja hrana, ali ne bih li povrijedio osjećaje ljudi crkvenom hranom ako barem ne “probam” dobre stvari? Trebam li pozvati nove kršćane na večeru i nahraniti ih pšeničnom travom i ciklom? Osjećaš li moju bol?

Prije nekoliko tjedana susreo sam sveca od prijatelja koji je bio u posjetu iz druge zemlje. Složili smo se na Common Groundu i pitao sam je li podne u redu da možemo ručati. Nije me trebao iznenaditi njezin odgovor: “Oh, Patty, gostimo se Božjom Riječi.” Moj odgovor nije je trebao iznenaditi: “Zar ne možemo oboje?”

Moj prijatelj Ivan 6:27a (NLT) je to primijenio u praksi: Ali ne brinite o kvarljivim namirnicama poput hrane. Uložite svoju energiju u traženje vječnog života koji vam može dati Sin Čovječji.

Javit ću vam kako radi ta stvar s Ketoom. Za sada nije dobro…ali uvijek postoji sutra.