- Vegetarijanska prehrana koja sadrži zamjene za meso postaje sve popularnija.
- Istraživači još uvijek rade na razumijevanju prednosti i nedostataka uključivanja mesnih alternativa u prehranu.
- Nedavna studija proučavala je vrijednost nekih hranjivih tvari u mesnim alternativama. Rezultati studije pokazuju da zamjene za meso možda nisu dobri izvori željeza ili cinka.
Mnogi se ljudi okreću veganskoj prehrani iz zdravstvenih i ekoloških razloga. Neke od tih dijeta uključuju mesne alternative koje oponašaju teksture i okuse tradicionalnih mesnih proizvoda.
Nedavna studija objavljena u Hranjive tvari Proučavao je višestruke aspekte nutritivne vrijednosti popularnih alternativa mesu.
Istraživači su otkrili da su zamjene za meso vjerojatno loš izvor željeza i da mnoge ne osiguravaju odgovarajuće količine cinka.
Dostupni su izvori životinjskih proteina poput piletine, ribe ili govedine. Ljudi koji ne jedu meso mogu dobiti proteine iz izvora kao što su grah, sjemenke i leća kako bi zadovoljili svoje potrebe za proteinima.
To mogu biti vegetarijanske dijete
Kako bi privukli ovo tržište, proizvođači razvijaju zamjene za meso. Ove opcije imaju sličan okus mesu, ali dolaze iz biljnih izvora. Primjeri zamjena za meso uključuju tofu, tempeh i seitan.
Kako neke zamjene za meso postaju sve popularnije, istraživači nastavljaju proučavati njihove prednosti i ukupnu hranjivu vrijednost.
Njegova vlastita studija proučavala je nutritivnu vrijednost 44 zamjene za meso, promatrajući komponente poput sadržaja vlakana, masti, proteina i soli.
Također su promatrali bioraspoloživost alternativa cinka i željeza. Proizvodi životinjskog podrijetla kao što su meso i plodovi mora su dobri izvori
Iako zamjene za meso mogu sadržavati željezo i cink, tijelo ih ne može uvijek iskoristiti zbog spoja tzv
Autorica studije Inger Cecilia Meyer-Laba, koja provodi doktorsko istraživanje na Chalmers University of Technology u Švedskoj, objasnila je za Medicinske vijesti danas da se “fitati nakupljaju tijekom ekstrakcije biljnih proteina koji se obično koriste za proizvodnju zamjena za meso” i “za koje se već desetljećima zna da imaju inhibicijski učinak na apsorpciju željeza, doista u vrlo niskim koncentracijama”.
Istraživači su otkrili velike razlike u prehrambenoj vrijednosti između proizvoda. Što se tiče hranjivog cinka, većina mesnih alternativa ne sadrži ga dovoljno da bi se smatrala prikladnim izvorom.
Glavne iznimke bili su mikoproteinski proizvodi dobiveni iz gljivica. Rezultati ove studije pokazuju da prirodni proteinski proizvodi mogu biti dobar izvor cinka.
Međutim, autori studije primjećuju da “[d]Međutim, razgradivost staničnih stijenki gljivica može biti potencijalni faktor pogoršanja.”
Što se tiče željeza, nisu sve ispitivane zamjene za meso bile izvori dovoljne količine željeza. Glavna iznimka bio je tempeh, koji se približio razini nutritivne tvrdnje.
Meyer-Lba je primijetio da su glavni nalazi studije sljedeći:
“Zamjene za meso kao što su kobasice, kotleti i pljeskavice na bazi ekstrakata biljnih proteina, koji su trenutno najčešća sirovina za zamjene za meso, imaju vrlo nisku bioraspoloživost minerala poput željeza i cinka. To je zbog vrlo visokog udjela antihranjivi fitat, koji se nakuplja tijekom ekstrakcije proteina. Željezo se također nakuplja tijekom procesa, ali se ne apsorbira zbog visokog sadržaja fitata.
Nadalje je objasnila: “Na obogaćeno željezo će utjecati na isti negativan način kao i na originalno željezo. Iako ove vrste proizvoda mogu imati tvrdnju da su hranjive željezom, ono nije u dostupnom obliku.” [to] tijelo, što otežava potrošačima.”
Studija ukazuje na potrebu za temeljitijim razumijevanjem nutritivne vrijednosti mesnih alternativa. To ukazuje na potrebu da proizvođači budu pošteni kada su u pitanju hranjive tvari kao što je željezo koje bi se trebalo nalaziti u mesnim alternativama.
Ljudi koji žele prijeći na biljnu prehranu mogu surađivati sa svojim liječnicima i drugim dijetetičarima kako bi bili sigurni da njihova prehrana pokriva njihove prehrambene potrebe.
Rezultati istraživanja pokazuju da ljudi koji se hrane vegetarijanski moraju unositi željezo iz izvora koji nisu zamjene za meso.
Međutim, Christine Carley, registrirana dijetetičarka i vlasnica tvrtke Camelback Nutrition & Wellness, dovela je u pitanje neke od nalaza ove studije. komentirao na MNT:
Ova studija sugerira da “alternative mesu” nisu hranjive kao meso. Međutim, jedna klinička implikacija koju ova studija zanemaruje jest da ljudi, bez obzira na prehranu, ne dobivaju svu svoju prehranu samo iz mesa/mesnih alternativnih izvora. Mesojedi jedu meso, ali jedu i razne druge namirnice koje sadrže željezo, cink i proteine. Isto vrijedi i za vegetarijance.”
“Moguće je i čak se očekuje da će se te hranjive tvari naći u drugoj hrani. Osim toga, mnogi vegani ne jedu zamjensko meso, već traže druge oblike biljnih proteina, poput graha ili kvinoje.”
“Ako prelazite na biljnu prehranu, ne morate se toliko oslanjati na mesne alternative da biste zadovoljili sve svoje prehrambene potrebe”, istaknula je Carley.
